Tesko je reci zasto sam se zaljubila bas u hibiskus. Pocelo je to sa obicnim domacim crvenim, koji sam gojila nekoliko godina prije nego sam, na jednom splitskom balkonu, ugledala ljubicasti...Obigravala sam oko toga balkona danima, nadajuci se da ce mi bura ili jugo odlomiti jednu grancicu.  Kako se to nije dogodilo, skupila sam hrabrost i pokucala na vrata toga stana. Otvorila mi je jedna vesela zenica, koja je bez mnogo oklijevanja donijela skare i otkinula mi nekoliko grancica ljubicastog, a zatim me sa zagonetnim osmjehom odvela do sobe, u kojoj je imala jos i narancasti i zuti...Skare su opet proradile, a mojoj radosti nije bilo kraja. Te sam veceri sjela za internet, zeleci vidjeti postoji li i bijeli...I tada sam, za tren oka, otkrila carstvo od 8 tisuca boja. Bila sam zaprepastena, ushicena. Povratka vise nije bilo: morala sam nabaviti nevjerojatne boje koje su mi se redale pred ocima. Te sam se veceri ukljucila u nekoliko udruzenja hibiskusara, i postala prava kolekcionarka.